Carob King - Odvažnik svog mišljenja

Svim vjernicima hrvatske vjeroispovijesti koji su kalendarski primaknuti, kao i onima koji su kalendarski ludo (trinaest dana) odmaknuti Čestit Božić i Sretnu Novu Godinu želi Carla del Ponte uz riječi utjehe i podrške: «Nije u Gotovini (šoldima) sve, neka ga uz mene… On se sam mora odlučiti ili je Gotovina pa će ostati u haškom trezoru ili je Anti-Gotovina tj. Kredit, pa ćemo ga pustiti da slobodno cirkulira po čitavoj Hrvatskoj. Radije se vi brinite o onima koji u Hrvatskoj umiru od gladi – slobodni. Njima šaljem za božićne i novogodišnje blagdane 12 000 eura Gotovine. Lakše je Antihrvatima u Hrvatskoj preživjeti u zatvoru nego na slobodi, zato izborite se za svoje mjesto u njemu. Voli vas i misli na vas Vaša Karla-Haška.»
Marija je Isusa prvi put rodila trinaest dana prije, dok ga je drugi put prenijela trinaest dana. Mom Starom Josipu Brozu Titu, narod je isto tako zaboravio datum rođenja kao i Isusu, pa su ga slavili proizvoljno u dane najvećih svetkovina. Mom Starom Josipu Brozu, narod isto tako ne zna kada je umro i kada će uskrsnuti. Valjda neke godine u nekom mjesecu kada ih više ne bude. Bez obzira što je bio crnac i još k tome Srbin, katolici misle da se njihov Isus rodio ranije i da je zbog toga stariji, istinitiji, teži i ljepši od onog Pravoslavnog, koji je bio bijelac i Hrvat.
Čitava zapadna katoličko-kršćanska civilizacija zasniva se na najvećoj i svakodnevnoj molitvi-laži svih katolika (za ostale kršćane ne znam, vjerojatno se mole slično) OČE NAŠ u kojoj se kaže: «I oprosti nama (Bože) duge naše, kao što mi opraštamo dužnicima našim…» Ta molitva je svakodnevna obmana i laž katolika prema Bogu, jer čitav dan se bore kako bi svojim bližnjima i daljnjima prodali skuplje nešto što su kupili jeftinije, te kako bi povećali glavnicu i kamate onih koje su uveli u dugove prisilivši ih na robovski rad. Zbog toga što je opraštala sve svoje dugove ljudima koje je kreditirala, propala je i Vatikanska banka. Ukoliko ste se zadužili u nekog katolika-kršćanina, pitajte ga moli li OČE NAŠ, ako kaže - da, niste mu obavezni vratiti dug, jer i on traži od Boga da mu oprosti dug, kao što on oprašta dužnicima svojim. Recite mu ili će prestati moliti OČE NAŠ i biti katolik-kršćanin koji vara Boga, pa ćete mu vratiti dug ili će ga i dalje moliti, pa mu nećete vratiti dug, jer onda i vi zajedno s njim varate Boga, a vi ne želite u tome sudjelovati. To je samo početak rata protiv Sotone njegovim sredstvima u katoličko-kršćanskoj civilizaciji. Ne možemo nasjedati na priče za malu djecu koje propovijeda papa Benedikt XVI, kako su najveći neprijatelji današnjeg čovječanstva – fanatični fundamentalizam, terorizam i nihilizam, od kojeg umire veoma mali broj ljudi, dok od gladi i bijede svake tri minute u svijetu umire jedan antičovjek, a za što je kriv globalni svjetski poredak na čelu s vodećom svjetskom inteligencijom koja vodi državne, religijske, političke, obrazovne i ine društvene institucije.
Nakon ovog dana bakalari, tuke i prasci, možete malko odahnuti – prolazi Božić. Zato svima vama želim sretne poslije božićne blagdana. Voli Vas vaš Carob King – kuhano-pečene.

U svojoj knjizi Anarhoprimitivizam protiv civilizacije John Zerzan piše: «Mladi ljudi danas sve češće pokazuju sklonost regresiji ili nazadnom kretanju… Moglo bi se reći da u razdoblju virtualne stvarnost sama stvarnost postaje virtualnija od one virtualne. To nas dovodi do jasno izraženog kretanja prema nepismenosti. Iako takvo kretanje nikako nije isključivo obilježje mladeži, ono nije toliko vezano uz opadanje pismenosti u odraslih, koliko uz slabljenje zanimanja mladih za pismenost… Televizija, pasivni i utoliko djetinji oblik masovnog medija, nikada nije bila toliko popularna. Mladi današnjice nisu prvi televizijski naraštaj, ali su u sve većoj mjeri podvrgnuti programima koji su još gluplji nego ranije. Sociologinja Vicki Abt provela je 1994. godine istraživanje u kojem je, nakon odgledanih 1000 sati Oprah Showa i sličnih emisija, zaključila da je devedeset posto gostiju nepismeno. U nastavku istraživanja Abtova je vrlo argumentirano apostrofirala pogubne učinke takvih emisija na razinu pismenosti gledatelja… Josh Cohen obratio se uredniku časopisa sljedećim riječima: Žao mi je što Vam baš ja to moram reći, ali zbunjenost i besmislenost u osnovi sažimlju iskustvo nove generacije…. Uz vijesti o porastu uporabe droga među sve mlađim dobnim skupinama, valja spomenuti i dva nacionalna istraživanja provedena 1994. godine čiji zaključci upućuju na zapanjujući porast redovitog konzumiranja alkohola među srednjoškolcima, a osobito među ženskom populacijom… Knjiga Watarua Tsurumija Cjeloviti vodič za samoubojice, prodana je u Japanu za samo dva mjeseca u više od 200.000 primjeraka, pri čemu su kupci najvećim dijelom bili mlađi od trideset godina…
U svojim bitnim odlikama i kategorijama, taj je svijet (potrošačko-liberalno-kapitalistički) zapravo infantilniji od svih pokušaja obrane od njega kojima mladi ljudi nastoje očuvati vlastiti integritet. S jedne strane, načela razvoja visoke tehnologije - kao temelj suvremenog života - čine nas iz dana u dan sve ovisnijima; s druge pak strane, društvene institucije - od kojih su mediji samo najočitiji primjer - i same su infantilne i djeluju infantilizirajuće na okolinu. Nije li utoliko potreba za regresijom posve legitiman pokušaj bijega od takve nebudućnosti?»
Infantilizam je nedovoljna tjelesna ili duševna razvijenost; zaostalost na nižem (tj. dječjem) stupnju razvitka. Što me boli kurac! Takvog me majka rodi, takav ću i umrijeti. Kako je Hrvatska prije stjecanja upitne samostalnosti i neupitne nezavisne neovisnosti, bila republika s najvećim brojem komunista-ateista, koji su taj sustav htjeli razoriti iznutra na čelu s doktorom za radnička pitanja Tuđmanom, zadivljujuće je kako je ona preko noći zahvaljujući istom tom doktoru postala najkatoličkija država (130% katolika po glavi stanovnika) u svijetu i okolici, uključujući i Vatikan. Dr. Tuđman je stvorivši svoju Hrvatsku riješio radničko pitanje tako što je radnicima zabranio da postavljaju pitanja, a zatim ih je ukinuo – prisilivši ih na odumiranje. Jebo Marxa! Živio Franjo antimarksista! Živio! Oj premi(nu)o! Infantilizam je i to kada se divite svom predsjedniku i obožavate ga kada izgovara bušizme (zato što nije išao u školu nego oko škole), a niste kauboj. Nije marksistički da budete pametniji od svog predsjednika i ne divite mu se. U ovom slučaju ja se radije opredjeljujem za elitni liberalizam, pa se elitno divim sam sebi i obožavam sebe kao elitnog i jedinstvenog.
Ako kod Oprah dolazi toliki broj pismenih gostiju (10%) u emisiju, zamislite koliko ih tek dolazi u dubokoumni i humanističko-znanstveni Sanja Show. Prema posljednjim podacima 130%. To je stoga što Hrvati ipak imaju sedam do osam posto manje-više visoko obrazovanog stanovništva, pa taj postotak pripametnih možete naći u svakom manjem selu ili neboderu. Da infantilnost, regresija i nepismenost ne moraju biti nedostaci već prednosti govore nam svijetli uzorci iz naše bliske prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Prvo ćemo navesti splitskog moreplovca, trgovca, restauratora i opet trgovca, mog starog dobrog ratnog druga i poslovnog partnera, čije ime i prezime prevedeno sa srpskog na hrvatski glasi Nedogabognikom Pasjimozak, ali poznatijem pod konspirativnim imenom Dioklecijanov unuk. On se u TV-emisiji Mjenjačnica pohvalio da nije pročitao ni jednu knjigu. Ovih dana dao je zahtjev za denacionalizaciju svoje djedovine (Dioklecijanove palače) i izrazio planovitu želju za njenom restauracijom i komercijalnom eksploatacijom u turističke svrhe. Dioklecijanova palača kao rezidencija Pasjegmozga. To je dokaz da vam za poslovni uspjeh nije dovoljna samo leđna moždina i primozak, već da morate imati i mozak, pa makar onaj pasji. Prošla su ona stara dobra vremena kad su Spljetom vladali Mandrili iz porodice Baja. Drugi koji se na TV-u pohvalio da nije pročitao ni jednu knjigu jeste Goran Begavac ot Spljeta, a što mu je uvelike pomoglo da postane pobjednik teniskog turnira u Wimbledonu. Treći uzoriti je Milanko Bandikaj, najpopularniji zagrebački političar i saobraćajni begavac, sa izjavom da mu je jedina i najdraža knjiga A. Šenoe Zlatarevo zlato koju je pročitao kako bi od lukavog i nadasve poštenog Hercegovca postao veći Zagrepčanin od fetivih Zagrepčana. Četvrti uzoriti primjerak koji se pohvalio javnom stisku da nije pročitao ni jednu knjigu uzeti ćemo iz svijeta, a to je Victorija Beckham. Kad su je pitali je li barem pročitala autosmotobiografsku knjigu svog supruga Davida, ona je odgovorila bosanski pametno: «Ih, čitala?! Jebala!» Na Internetu čitam: «Gledatelji televizijske postaje Channel 4 birali su u emisiji 'The Death of Celebrity' najbesmisleniju britansku zvijezdu. Najviše glasova dobili su Beckhamovi. Victorija Beckham proglašena je najbesmislenijom britanskom zvijezdom, dok je njezin suprug David na drugom mjestu. Među prvih deset je još jedna osoba bliska Beckhamovima, bivša Davidova ljubavnica Rebecca Loos.»
Kao što vidite glupost je prelazna, zato pazite s kim općite. Ako to morate raditi s uspješnim budalama, radite to radije s njima nego s neuspješnim budalama, ali uz uporabu kondoma. Pa sad, sami prosudite koliko vam mozga i kakve kvalitete treba da biste bili mladi, lijepi i uspješni. Višak mozga može samo štetiti i sputavati vas u vašem napretku nepogrešivim i brzim hodom k zadanom cilju, zato taj višak odstranite liposukcijom ili estetskom kirurgijom

Igrajući briškulu s Miloševićem u Karađorđevu, Tuđman je zbog nekorektnog i učestalog motavanja trice špadi suigračima-pregovaračima, doveo u nedoumicu i sjebao ne samo Srbe i Bošnjake, nego i Hrvate. Na prigovor Bošnjaka, Tuđman je izbačen iz Svjetske briškulske organizacije sa sjedištem u Malom Pazaru. Tim činom otpočela je debriškulizacija, tj. detuđmanizacija Hrvatske. Tomac i Letica ostali su do dana današnjeg obespižđeni i još uvijek ne znaju kada je Drugi hrvatski predsjednik stvarno imao u ruci tricu špadi, a kada nije. Da bi objasnio samo Tuđmanov lik , Hrvoju-Velikom Šošiću trebalo je nekoliko tisuća stranica. Zamislite koliko će mu stranica trebati da objasni sebi i drugima djelo i učenje najvećeg oca hrvatskog naroda (zato što je već otac, Tuđman ne može biti najveći sin hrvatskog naroda, jer bi ispalo da je poput Isusa sam sebe napravio – makroi iz HDZ-a najbolje ZNAju (SE) koji i čiji najveći sin).
Postoji li još itko tko se sjeća Malog Franje iz 1990. g. u pohabanom odjelu s naočalama za vid čija su stakla bila povezana za okvir ljepljivom trakom, koji se na stranačke skupove HDZ-a dovozio porodičnom krntijom zvanom renault četiri i koji je skoro upucan plinskim pištoljem. U to vrijeme gospođa Ankica je kao zadnja ruža, ispričavam se, dama Hrvatske sama sebi i Franji pravila zimnicu. Nedugo nakon toga Ankica se preselila u Predsjedničke dvore gdje vlada vječno ljeto, pa nije trebala raditi zimnicu. Prvo veliko svjetsko ekonomsko čudo koje je Tuđman napravio jeste da je sebe i svoju porodicu iz Antihrvata pretvorio u Velikohrvate. Dakle, izvršio je velikosrbizaciju sebe i dvjesto odabranih poslušnika. Da je kojim slučajem mene odabrao, ne bih se morao baviti pisanjem ovog i sličnih pizdarijokaza. Velikosrpstvo je simbol za okupaciju i pljačku tuđe kulturne, intelektualne i materijalne imovine i pretvorba u svoju. To je sve ono protiv čega su se Antihrvati borili, a sada im to isto rade Velikohrvati uz pomoć svojih jataka Hrvata. Velikohrvati se od svojih bliskih rođaka Velikosrba, iako ih vrlo dobro razumiju, razlikuju samo po taktikama i strategijama izvedbe pljačkizacije i pretvorbe vlastitog naroda i uporabi svog književnog jezika.
Drugo svjetsko ekonomsko čudo koje je Njofra učinio zbog svoje podsvjesne mržnje prema klasi iz koje potječe, a i onoj u koju nije mogao ući, jeste da je srednju i bogatu klasu uz pomoć svoje političke bande koja je provodila isusovizaciju u ekonomskom i materijalnom smislu, pretvorio u isusovce. Tako je Hrvatska postala najkatoličkija država s preko 130 % stanovništva koji su Isusovi sljedbenici. Nije papa Giovani Secondo zaslužan za ponovno pokrštavanje i pavlizaciju tolikog broja Hrvata, nego turbokapitalista na kvadrat i dvostruki pavlin, doktor svih bolesti, a naročito onih ekonomskih, dr. s konspirativnim imenom Horvat Stranac. Franjo je iz vlastitog iskustva znao da u ovoj o potrošnji ovisnoj civilizaciji samo se budala može dobrovoljno poisusoviti i biti Isusov sljedbenik. Geslo potrošačkog društva je: Vrijediš koliko trošiš! Koliko može trošiti i vrijediti antičovjek, ekonomski isusovac i Antihrvat s rupom u džepu?! Otkad sam se poisusovio, ja sam mislio da će me ljudi više cijeniti, međutim desilo se obrnuto, svi bježe od mene, pa sam i ja sam sebe počeo izbjegavati. Zavodnička moć novca, potrošnje, a i gladnog trbuha je glavni razlog zašto Isus nema stvarnih i iskrenih sljedbenika, već samo interesne jebivjetre.
Tuđmanizacija znači pretvorbašku pljačku Antihrvata i Antihrvatske uz pomoć veličanja nepogrešivosti lika, djela i učenja dr. Franje Tuđmana, što zatim postaje mjera svih stvari – starogrčki rečeno - onih koje nisu da nisu, a onih koje jesu da jesu. Tuđman-isti to sprovode u djelo zbog osobnog pretvorbaškog interesa. Tuđman je znao da ako želi provesti pretvorbu na balkanski način, mora ugasiti svjetlo u balkanskoj krčmi. Za takvu zavodničku taktiku odvođenja svog naroda u stranu bio je najpogodniji dogovorni rat (na lokalnom i globalnom planu).
Priđem krevetu i kažem ženi: «Ljepotice, ljepotice probudi se!» A ona kaže: «Ne mogu! Ne mogu! Tuđmanizirana sam!» Cijelo vrijeme svojoj ženi bezuspješno pokušavam znanstveno dokazati da mi je za moje nedaće kreposti a i za sve ostalo što mi se negativno događa u životu najveći krivac Tuđman. Žena, kao i sve ostale, misli da je glavna krivica u meni i mojoj poslovnoj neinteligenciji. Veli da je najlakše sve svaliti na mrtvaca. Teško je izvršiti detuđmanizaciju moje žene, kad je od mene i Franje dobila kurac, samo što je od njega dobila još veći. Ženama su ipak draži veći nego tehničkiji. Dobro je što je taj kurac mrtav pa nas ne može više jebati, ali je loše to što ga i dalje moramo pušiti. Tuđman-isti, Velikohrvati, kao i novi partizani Domovinskog rata svoje privilegije dobivaju nabijanjem kompleksa krivnje obespižđenom (dezorijentiranom) i ubogom narodu kojem mašu kreditnim karticama, kojima su ih prezadužili, a na kojima piše: «Da nas nije bilo, vi danas ne biste imali državu, grb, zastavu i himnu. Da nas nije bilo , vi ništa ne biste imali. Da nas…» A ispaćeni narod cvili: «Pa zahvaljujući vama mi i nemamo ništa. I na tome vam hvala. Možete zadržati državu, grb, zastavu i himnu, a nama dajte svoje materijalne stečevine koje ste stekli od 1990. g. pa naovamo. Molimo vas nemojte se više boriti za nas, borite se za sebe.» Zaboli me milokliz za duhovnu i intelektualnu tuđmanizaciju i detuđmanizaciju povijesnih i inih istina, da one nisu povezane s ekonomskom tuđmanizacijom i detuđmanizacijom. Problem je što mi danas osim detuđmanizacije moramo izvršiti i dedetuđmanizaciju svih interesnih detuđmanizacija koje nisu ništa drugo nego neotuđmanizacije drugačijih negativno usmjerenih pretvorbaša. I zato kažem vam: «Detuđmanizirati ću vas dok me niste detuđmanizirali.!

Nu me? Nu me! I nu moje zavodničko-antizavodničke antimisli. Pa razmotrimo tko je tko od gore navedenih veličina i malenkosti. Materija i antimaterija su materija, proizvoljno uzeto, različitih predznaka koje se u slučaju sudara ponište uz prasak, oslobađajući energiju i mikročestice. Isto tako su i Hrvati i Antihrvati, kao i Hrvatska i Antihrvatska, isti narod i država, samo različitog interesa i svjetonazora, koji kad se sudare stvaraju Velikohrvate i rupu u svom džepu i mozgu. Dakle, o zavodničko-antizavodničkim strategijama i povijesnim okolnostima ovisi hoće li Hrvati jebati i nadjebati Antihrvate ili će ovi drugi njih. Kao što vidite Antihrvatska i Antihrvati nisu Nehrvatska i Nehrvati, htjeli vi to shvatiti i prihvatiti ili ne. Oni nisu ništa, oni su ipak nešto što će vas jednog dana jebati, ukoliko vi njih ne budete stalno jebali.
Prvi i drugi put kad su dolazili na more Velikohrvati sa sobom nisu donijeli ništa (osim vatre za zapaliti Salonu), jedino su im žene ponekad dobivale stvari iz… Oni su imali veliku moć odvođenja Hrvata i Antihrvata od njihovih istina i interesa i nevjerojatnu spretnost pretvaranja tuđeg u svoje. Pretvorbaštvo je bila njihova profesija i umjetnost. Kako veleizdaja krasi svakog Velikohrvata i kako povijest pišu pobjednici, oni su morali istinitu povijest istine pretvoriti u lažnu povijest istine i ustoličiti je kao mjeru svih stvari. U novije vrijeme Velikohrvati su: oni koji su manipulirali dogovornim ratom, trgovali s neprijateljem povjerljivim informacijama (crvenim telefonom), naftnim derivatima, oružjem, hranom, drogom, duhanom, itd.; oni koji su izdali Vukovar (zajedno s Vukom Brankovićem-Vukovarskim) i nisu dozvolili da se desetine tisuća dragovoljaca priključi njegovim braniteljima; oni koji kažu da su oni bili samo rodoljubi velika srca, a da su im za stvaranje države bili potrebni oni koji su to znali – iskusni koljači -. UDBA-ši i KOS-ovci (izjavio I. Z. Čičak - a ja sam mislio da su nam za to trebali pravnici, politolozi i ekonomisti); oni koji ubijaju Antihrvate nježno i lukavo preko tjedna, a onda se nedjeljom idu ispovjediti u Petrovu crkvu; oni koji ispovijedaju takve i opraštaju im grijehe; oni koji su postali saborski generali; oni koji su doprinijeli da Hrvatske više nema (prodana je i ne pripada Hrvatima) i pretvorili je u Antihrvatsku – prezaduživši je izvana preko trideset i pet milijardi dolara, a iznutra - to zna samo pantagana u zavodničkom smislu i kradljivac viskija u javnom djelokrugu (dr. mr. pr. Škegro); oni koji su sebi namirili goleme privilegije, plače i penzije, dok većine naroda gine u dogovornom Domovinskom ekonomskom ratu; svi oni koji su jamili što su jamili.
Hrvati su oni poslušnici koji su se u najsističkom ozračju svoje misli, svijesti i savjesti udobno učmarili u šupku Velikohrvata, bez obzira na ugovnjenost svoje ličnosti i šokove od ispušnih plinova, jer potrošačke mogućnosti i sigurnost ipak su najviše vrijednosti globalne liberalno-tržišne demokracije. To su oni tupoglavci koji pjevaju: Još Hrvatska (njihova) ni propala…, a za ostale nas boli kurac. Bog je živio!
Antihrvati su oni od čijeg rada, znoja i krvi žive Hrvati i Velikohrvati. Njihova prapostojbina je Pička Materina. Prema tome oni su po pranacionalnosti Pičkomaterinci. Po svom imovinsko-pravnom statusu i društvenom položaju oni su Golokurci, jer posjeduju goli kurac. Oni ne vjeruju u mit o Dignitetu Domovinskog rata i neizdajničkoj povijesti Velikohrvata, ne vjeruju u mit o Franji kao Ocu svih Hrvata (koji to žele) i djedu ponekih Srba (htjeli to oni ili ne), zato što od toga nemaju koristi, jer nisu dobili privilegije, stekli bilo koju imovinu, stan, nezasluženu mirovinu ili invalidninu. Oni vjeruju da je Prvi hrvatski predsjednik Ante Pavelić bio izdajnik kao i ostala dvojica poslije njega. Prva hrvatska država bila je Nezavisna Država Hrvatska, bez obzira na to što je Izrael, Belgija, Poljska, Nizozemska, Francuska, itd. koje nisu postojale, nisu priznale. Hrvatska država je zaživjela i opstala zahvaljujući jednom genocidnom luđaku i izdajniku u ono doba kad mnogo moćnije nacije, poput onih koje sam naveo, nisu imale znanja, hrabrosti i snage da je stvore ili održe.
Josip Broz Tito, kojeg ja od milokliznosti zovem Stari, bio je najveći Antihrvat poluslovenskog porijekla, jer su u njegovo vrijeme Antihrvati živjeli Raj na Zemlji. Drug Tito je krao, ali je i dao. Dok je bilo Tita, bilo je i šita. Čuo sam da su Tita pokopali Židovi. Hrvati i Velikohrvati svih zemalja čuvajte se! Zahvaljujući Titu, Srbi su duže vremena bili pod čizmom hrvatsko-slovenske dinastije Broz, nego što su Hrvati i Slovenci bili ugnjetavani pod srpskom dinastijom Karađorđević. Za Antihrvate, Dalmatince, Talijane i ostale briškulante, Drugi hrvatski predsjednik je samo genijalni uzorak kako motati tricu špadi. Treći hrvatski predsjednik je ozbiljni i dubokoumni šalohvat za hiha haha generaciju. Antihrvati žive istinitu povijest laži, a umiru pjevajući: Od posta do posta - ničeg nisam sit – a svega mi je dosta...

Antihrvatski rečeno: Tko je došao na more – došao je!
Hrvatski rečeno: Tko se učmario - učmario se!
Velikohrvatski rečeno: Tko je jamio –jamio je!

P. S.
Glede i unatoč toga što radim na splitskim dokovima New Yorka i kako moji hrvatski poslodavci znaju iskoristiti samo moj primozak i leđnu moždinu, zbog neizvježbanosti velikog mozga nisam u stanju odgovoriti svim carobiranim komentatorima na njihove inspirativne mozgovine, pa ću se ograničiti samo na one koji u komentaru priznaju da su Antihrvati, Pičkomaterinci ili Golokurci. Hrvati, Velikohrvati i ostali su pripametni kako sami za sebe tako i za druge (kao što sam i sam). Oni ništa ne čitaju, a kamoli pizdarije.

Objavljujem: dana 02. 01. 2006. započeo je Prvi svjetski zavodničko-antizavodnički rat. Rat se vodi svim zavodničko-antizavodničkim sredstvima na svim područjima ljudskih djelatnosti. To je rat između čovjeka i antičovjeka, pa time i između Hrvata i Antihrvata. Čovjek je ona zavodnina koja je zavela i dalje zavodi stvaralačku civilizaciju, promišlja je, kreira, vlada njom, oslanja se na nju, iskorištava je i dobro i udobno živi od nje, i sve to na štetu antičovjeka i prirode. Antičovjek je čovjekov rob, pa tako i rob stvaralačke svijesti i civilizacije. Budući da posjeduje sredstva prisile (zakonodavstvo, sudstvo, vojsku, policiju…), čovjek nameće antičovjeku uvijek samo dvije vrste lažnog izbora koje naziva pluralizam interesa (ali čijih?!): crno ili bijelo, mi ili oni, komunizam ili liberalni tržišni kapitalizam, totalitarizam ili demokracija, fašizam ili antifašizam, itd. Antičovjek tu bira između interesa dviju ideološko-političkih bandi, koji se na kraju krajeva svode na isto (porobljavanje i pljačku), samo s različito upakiranim načinima negativne manipulacije masama. I ja vam nudim pluralni izbor između: čovjeka, nadčovjeka, podčovjeka, antičovjeka, majmuna, pasjeguma, itd. Ako ga može simulirati čovjek je nepotreban antičovjeku. Naviješta li se time ujedno i smrt čovjeka.
Problem današnjeg antičovjeka je taj kako se postaviti u postojećem odnosu zavodničkih snaga i moći koje vladaju u suvremenom društvu (isto tako on ne zna: kako odgojiti svoju djecu?!), budući je odmalena odgajan da bude pošten, pristojan, ponizan, korektan, ne laže, ne krade, prašta, moli, itd. – jednostavno rečeno: odgajan je da se naguzi, da bude jebena ličnost, a ne jebač. Oni koji zagovaraju takav način odgoja i vladanja, dok se sami ponašaju suprotno, vladaju svijetom i žive od iskorištavanja antičovjeka i prirode, uništavajući ih. Antičovjek da bi uopće preživio u takvim uvjetima mora prakticirati zavodničko-antizavodnički ketman, navući na sebe masku i glumiti, služeći se lažima spretnije od čovjeka - lagati gledajući ga u oči, a ne trepnuti. Dakle, morate biti veći prevaranti, glumci i simulanti od svojih gospodara i tako se infiltrirati u institucije upravljanja društvom i centre moći, ne zaboravljajući pritom da je novac sredstvo kojim treba stvoriti društvo socijalne pravde i jednakih početnih šansi, a da nije cilj koji će i vas pretvoriti u čovjeka. Čovjek je nešto što treba jebati (s kondomom), tako da se ne razmnožava i prevladati. Čovjeka treba pobijediti njegovim sredstvima ratovanja - biti isti, a biti različit - biti lijep, pošten, uspješan i bogat – moći jebati sve živo i mrtvo. U svakom od nas čuči poneki mali čovjek ili nadčovjek. Njega će biti najteže pobijediti. U ovom ratu biti će teško razlikovati čovjeka i antičovjeka, ali to je cijena opstanka koju treba platiti za korištenje zavodničko-antizavodničke strategije.
Kako nas mnoštvo ideoloških, filozofskih, religioznih, znanstvenih, logičkih i inih istina navodi na ono nietzscheovo da je «jedina istina da istine nema», tj. da su sve ljudske istine zavodničke istine. Jedino je Bog stvoritelj, on je stvorio bogotvorine. Pustivši stvoreni Svijet-svemir bogotvorina u dinamički opticaj, taj se Svijet-svemir nadalje ne stvara, nego svojim interakcijama zavodi (kopiranjem, oponašanjem, kloniranjem, kombiniranjem, proizvođenjem, itd.) zavodnine. Kako je u dinamičkom zavodničkom svijetu nemoguće spoznati što su bogotvorine ili osnovni elementi od kojih je Svijet-svemir stvoren, tj. apsolutne istine, čovjeku i antičovjeku dostupne su samo zavodničke koordinate koje sam označava i zavodničke istine koje sam izmišlja, obznanjuje i ustoličuje s obzirom na svoj pretvorbeni cilj (interes ili korist) i zavodničke utjecaje izvana i iznutra. Čovjek i antičovjek kao zavodnine su kao i sve ostalo zavođeni-zavodnici. Kako sve zavodi i biva zavedeno, zavođenje je bilo koje odvođenje u stranu pri kojem se vrši neka kvalitativna ili kvantitativna pretvorba. Ono je osnovno načelo, smisao i interakcija postojanja i postajanja. S obzirom na interes ili korist zavođenog-zavodnika postoji pozitivno i negativno zavođenje. I zato zavodničko-antizavodnička parola glasi: Zavesti ću te (pozitivno) dok me nisi zaveo (negativno)!

Službeno i konvencionalno: Neka nam živi jedina i vječna Antihrvatska!
Neslužbeno i nekonvencionalno: Antibog i Antihrvati!
Sve skupa i zajedno: Najebali smo, ako ne budemo ništa jebali!


P.S.
Ispričavam se svima koji me ne razumiju zbog toga što pišem na skorohrvatskom iliti antihrvatskom izvornom jeziku. Nerazumijevanje je osnovni način sporazumijevanja između Hrvata i Antihrvata.